bg-loobook

NEOČEKIVANA INSPIRACIJA NA KONCERTU NA KOJI NISAM NI PLANIRALA IĆI

ED SHEERAN U ZAGREBU

Kada biste me pitali što slušam, dobili biste svakakve odgovore, no jedno vam vjerojatno ne bih odgovorila - da slušam Eda Sheerana. Od Eda sam do nedavno znala možda 3 pjesme, i to one najpoznatije. “Perfect” zato što su je parovi stalno birali kao podlogu za svoje važne životne trenutke i “Thinking out loud” preko kratkih smiješnih isječaka koji se šale na račun Eda. On u njima puni 70 godina i tad napušta voljenu osobu (”And darling I will be loving you ‘till we’re 70). Iskreno, moja glavna interakcija s njegovim stvaralaštvom bilo je slušanje obrade “Molecular shape of you” dok sam učila o ljuskama atoma na faksu.

Kako sam se onda uopće našla na koncertu?

Karte sam dobila kao božićni poklon od svojeg dečka koji je glazbenik. On sluša Eda od samih početaka, još i prije nego je postao poznat. Dugogodišnja mu je želja bila otići na njegov koncert pa smo to onda učinili zajedno, a Edove albume smo počeli slušali u autu kako bi meni ušle u uho još neke pjesme prije samog koncerta. Zahvaljujući gužvama na povratku s mora, imali smo poprilično puno vremena za to.



Veselila sam se otići i podijeliti to iskustvo s njim, ali nisam išla kao neki veliki fan niti sam očekivala da će me se koncert nešto posebno dojmiti. Ipak, bila sam u krivu. Cijelo me iskustvo inspiriralo jer je Ed na pozornici između pjesama dijelio i svoju priču koja me duboko dirnula.


NA KONCERTU

Gledam čovjeka riđe kose i skromnog osmjeha sa gitarom u ruci kako se obraća masi ljudi posvuda oko njega. Govori o počecima svoje glazbe: zatvara oči i vidi usamljene svirke unutar vlastita četiri zida godinama prije, mlađeg sebe u kutu kafića ispred troje ljudi koji su se tamo slučajno našli na kavi i njegova ih pozadinska svirka, vjeruje, samo iritira. Otvara oči i pred sobom vidi 70 tisuća ljudi. Bezbrojna svjetla na mobitelima nalikuju zvjezdanom nebu oko pozornice. Svjetla koja ukazuju da je njegovo stvaralaštvo dotaklo srca mnogih. Toliko se ljudi skupilo samo u Zagrebu, a cijela ova glazbena tura trebala bi sadržavati 144 nastupa diljem svijeta.


Edova me priča podsjetila na to da je sve što radimo i stvaramo, bitno. Pa makar bilo i unutar vlastita 4 zida. Ipak, trebamo se ohrabriti i jednom to pokazati svijetu, bez obzira na odgovor koji dobivamo. Možda ćemo u početku biti samo pozadinska glazba nekom razgovoru u kafiću čiji bi sudionici preferirali tišinu da se bolje čuju. No negdje zasigurno postoji netko koga će upravo naša pjesma, knjiga, slika ili fotografija dirnuti, inspirirati, potaknuti na promjenu. Moramo nastaviti dijeliti rezultat svog rada, pa možda jednog dana pronađemo svoje ljude.

Razmišljam o malenom Edu koji bi bio oduševljen da zna koliki će doseg njegove pjesme imati; ali to ne zna. On se možda pita hoće li ih itko ikad i čuti. Razmišljam o sebi, o bezbrojnim satima života provedenima s olovkama i bojicama, pokušavajući svoje ideje pretočiti na papir i o ormaru punom crteža koje nitko osim mene nikad nije vidio. Razmišljam o prekrasnim kreativnim ljudima s kojima imam privilegiju dijeliti ovaj život. Neki od njih crtaju, neki stvaraju glazbu, pišu pjesme ili knjige. Razmišljam o svima koji rade u tišini za nešto što vole. O izgužvanim papirima, pjesmama u smeću, izbrisanim likovima i dugotrajnom, velikom, ali izvana nevidljivom radu. Svi oni ne znaju hoće li to netko pročitati, vidjeti, čuti, pokazati interes. Ne znaju, ali i dalje to rade.
Ed je svoje ljude našao, kroz rad, kroz glazbu, kroz ljubav utkanu u svoje djelo koja ga je održavala živim kad možda naizgled i nije bilo svrhe. Ed se smije na pozornici i govori kako su ga njegovi bližnji poticali da nađe hobi, da se odmori i opusti od koncerata i glazbe. Ali njemu su glazba i pisanje oduvijek bili hobi, pa su postali posao. Sada to radi i u svoje radno, a i slobodno vrijeme. Kaže kako je prije pjevao sam sebi u svojoj sobi - a to bi, da su se okolnosti drugačije posložile, radio i sad - jer to voli. U toj rečenici vidim autentičnost njegovog djela. On je stvarao i dalje stvara bez obzira na ishod i nagradu - iz ljubavi.
Ed_sheeran_koncert_Zagreb_Concert_2024_Croatia_Hrvatska_stage_pozornica_photography_1
Njegova me jednostavnost, iskrenost i energija na pozornici, mene koja ga nikad nisam ni slušala, oduševila. Shvaćam zbog čega su svi ovi ljudi sada tu i zašto ih je osvojio. I Zahvalna sam što sam imala priliku čuti njegovu glazbu, riječi i priču. Unatoč planetarnoj popularnosti, u njemu sam vidjela odraz svake kreativne duše koja se možda pita ima li to što radi smisla. Ima.

Hvala na čitanju,

Laura

Divan osvrt!Želi ti naprava karijere poput Edove.

Vesna Ban